Što u Austriji reguliraju kolektivni ugovori?
U svezi s ovom temom ovdje ćete dobiti opći uvid u pojmove i najčešće sadržaje kolektivnih ugovora. U kolektivnom ugovoru sadržana su mnoga prava radnika/radnica, koja zakonski nisu regulirana ili nisu regulirana detaljno, kao npr.:
- minimalne plaće, naknade naučnicima
- godišnja, odn. redovita povećanja plaća
- shema plaća s razvrstavanjem u platne razrede, povećanjima plaća i uračunavanjem radnog staža kod drugih poslodavaca
- dodaci za određene poslove
- božićnica i regres za godišnji odmor
- redovno radno vrijeme između 35 i 40 sati tjedno
- dodatak za prekovremeni rad u visini od 50 % i više ovisno o trenutku obavljanja posla (npr. dodatak od 100 % za rad nedjeljom i noćni rad)
- veća osnovna satnica za izračun naknade za prekovremene sate
- dodaci za rad noću ili nedjeljama
- duže trajanje godišnjeg odmora za osobe s posebnim potrebama
- 24. i 31. prosinac kao neradni dani
- uračunavanje rodiljnih dopusta u otpremnini
- uračunavanje rodiljnog dopusta kod povećanja plaće, isplate plaće tijekom bolovanja, otkaznog roka i korištenja godišnjeg odmora
- pravo na slobodno vrijeme u određenom vremenskom okviru za određene događaje (preseljenje, vjenčanje, odn. upis partnerstva, smrtni slučaj, rođenje djeteta, poslovi s tijelima uprave)
- reguliranje službenih putovanja, naknade troškova i naknada za prijeđene kilometre.
Pojmovi i tipični sadržaji u kolektivnim ugovorima
- plaća
- radno vrijeme i prekovremeni sati
- godišnji odmor
- nastavak isplate plaće u slučaju bolesti
- dodaci i doplatci
Plaća
Minimalne plaće
U Austriji ne postoje zakonske minimalne plaće.
Minimalne plaće moraju se ugovoriti u pregovorima o kolektivnim ugovorima između sindikata i udruga poslodavaca.
Povećanja plaća
Povećanja plaća u pravilu se odnose na minimalne plaće i ugovaraju se u okviru pregovora o kolektivnim ugovorima između sindikata i udruga poslodavaca. Iste su različitih iznosa u ovisnosti o gospodarskoj grani.
Pravilnik o plaćama
U kolektivnim ugovorima postoji Pravilnik o plaćama s općim pravilima o izračunu minimalnih plaća za različite poslove kao i shema plaća.
Grupe radnih mjesta
U kolektivnom se ugovoru minimalne plaće izračunavaju prema određenim kriterijima.
Sustav grupa radnih mjesta označava određene stručne poslove i čini osnovu za izračun plaćanja u skladu s kolektivnim ugovorom u gospodarskoj grani u kojoj postoji kolektivni ugovor.
Kriteriji za razvrstavanje
Kako bi se mogle odrediti minimalne plaće u skladu s kolektivnim ugovorom, poslovi se ocjenjuju prema različitim kriterijima.
S jedne strane to obuhvaća opis posla koji se obavlja koji djelomično sadrži i konkretne nazive zanimanja. Dodatno još ulogu igraju i kvalifikacije (kao što je primjerice obrazovanje) i iskustvo u struci.
U kolektivnim ugovorima za službenike je osim toga i uračunavanje radnog staža kod drugih poslodavaca važan kriterij za određivanje plaće.
Prelazak u drugu grupu radnih mjesta i povećanje plaće
U mnogim kolektivnim ugovorima postoje propisi za povećanja plaća kao i za prelaske u druge grupe radnih mjesta unutar sheme plaća. Prije svega su važni radni staž ili promjena posla.
Povećanje plaće znači da se povećava kolektivnim ugovorom određena minimalna plaća unutar grupe radnih mjesta - to je uglavnom slučaj nakon određenog vremena (npr. nakon dvije godine - tzv. „bijenalni skok“).
U slučaju prelaska u drugu grupu radnih mjesta radnici/radnice se unutar sheme plaća prebacuju iz jedne grupe radnih mjesta u drugu grupu. To se često događa s promjenom stručnih poslova ili nakon određenog broja godina radnog staža.
Radno vrijeme i prekovremeni sati
Radno vrijeme
Radno vrijeme je vrijeme od početka rada do završetka rada ne uzimajući u obzir stanke.
Vremena dolaska i odlaska na posao, odnosno s posla u načelu se ne ubrajaju u radno vrijeme. Ovdje, međutim, neki kolektivni ugovori predviđaju odredbe koje su povoljnije za radnike/radnice.
Redovno radno vrijeme
Zakonsko redovno radno vrijeme iznosi 8 sati na dan, odn. 40 sati tjedno.
U mnogim kolektivnim ugovorima je međutim predviđeno skraćeno redovno radno vrijeme (npr. 38,5 sati).
Glede rasporeda tjednog radnog vremena na pojedine radne dane ima mnogo izuzetaka. Na primjer za produženi tjedni odmor zbog „kratkog petka“ dopušteno je povećanje dnevnog normalnog radnog vremena na 9 sati.
Skraćeno radno vrijeme
Skraćeno radno vrijeme postoji onda, kada je tjedno radno vrijeme kraće od zakonski ili kolektivnim ugovorom utvrđenog redovnog radnog vremena (npr. 25 sati tjedno).
Prekovremeni sati
O prekovremenim satima radi se onda, kada radnici/radnice iznad zakonskog normalnog radnog vremena od 40 tjedno, odnosno dnevnog normalnog radnog vremena od 8 sati odrade dodatne radne sate. Normalno radno vrijeme od 40 sati tjedno odn. 8 sati dnevno može se u okviru Zakona o radnom vremenu i drukčije rasporediti ili produžiti (npr. sporazumom o fleksibilnom radnom vremenu, obračun radnog vremena).
Dodatak za prekovremene sate
Radnici/radnice dobivaju za odrađene prekovremene sate dodatak od najmanje 50 posto.
Ako radnici/radnice umjesto toga ugovore slobodne dane umjesto isplate, onda za jedan prekovremeni sat imaju pravo na 1,5 sat slobodnog vremena.
Osim toga su u mnogim kolektivnim ugovorima predviđeni viši dodaci za rad noću, u dane blagdana i praznika te rad nedjeljom.
Obračunska osnovica za dodatke je u pravilu naknada za redovni sat (i ovdje djelomično postoje povoljnije odredbe u kolektivnim ugovorima).
Povećani rad
O povećanom radu govori se u okviru skraćenog radnog vremena, kada taj rad prekoračuje ugovoreno redovno radno vrijeme (npr. 20 sati tjedno u skladu s ugovorom o radu), a još je uvijek manji od zakonskog normalnog radnog vremena (u pravilu 40 sati tjedno). Tek iznad zakonskog redovnog radnog vremena odrađeni sati su prekovremeni sati.
Dodatak za povećani rad
Za svaki odrađeni sat povećanog rada i načelu pripada zakonski dodatak u visini od 25 posto.
Postoje iznimke od toga: npr. ovaj dodatak za povećani rad otpada, ako su se sati povećanog rada iskoristili kao slobodni dani (omjer 1:1) unutar određenog razdoblja od tri mjeseca.
Kolektivni ugovori mogu ovdje to također drukčije regulirati (npr. od kada postoji pravo na dodatke za povećani rad).
Ako je u kolektivnom ugovoru predviđeno normalno radno vrijeme od 38 sati tjedno i povećani rad u omjeru od 1,5 sati bez isplate dodataka, onda to vrijedi i za zaposlenike sa skraćenim radnim vremenom (t.j. 1,5 sat povećanog rada uvijek je bez dodataka).
Fleksibilno radno vrijeme (klizno radno vrijeme)
Ako radnici/radnice početak i kraj svog dnevnog radnog vremena unutar vremenskog okvira mogu sami određivati, onda govorimo o fleksibilnom radnom vremenu.
U poduzećima sa zaposleničkim vijećem sporazumi o fleksibilnom radnom vremenu moraju se regulirati u obliku Sporazuma između zaposleničkog vijeća i poslodavca. U poduzećima bez zaposleničkog vijeća to se vrši pojedinačnim pisanim sporazumima s pojedinačnim radnicima/radnicama.
Obračunski period
U mnogim kolektivnim ugovorima je regulirano da se redovno radno vrijeme može povećati na više od 40 sati tjedno (npr. sve do 44 sata), ako se u prosjeku unutar nekog određenog razdoblja ne prekorači tjedno redovno radno vrijeme u skladu s kolektivnim ugovorom (uglavnom 38,5 sati). To jest u jednom se tjednu radi duže, a u nekom drugom se radi kraće. U obračunskom periodu onda nema prekovremenih sati.
Rad u smjenama
Ako se nekoliko radnika/radnica mijenja na istom radnom mjestu u jednom radnom danu („svi dijele radno mjesto“), onda govorimo o smjenskom radu. Radna vremena pojedinih smjena moraju se utvrditi u planu rada u smjenama.
Odrađivanje umetnutih slobodnih dana
Radi ostvarenja dužeg slobodnog vremena u kombinaciji s blagdanima i praznicima radnici/radnice mogu sa svojim poslodavcem/svojom poslodavkom ugovoriti da se u druge dane u tjednu zbog toga radi duže. Ovo odrađivanje se u praksi vrlo često pojavljuje u kombinaciji s umetnutim slobodnim danima. Odraditi se može čak i više radnih dana (npr. između Božića i Nove godine).
Rad u dane blagdana i praznika, odmor u dane blagdana i praznika, neradni dani
Ako se zbog praznika ne mora raditi, onda radnici/radnice imaju pravo na onu naknadu koja bi im i inače pripala - dakle i bez izostanka rada zbog praznika („naknada za dane praznika“).
Ako radnici/radnice rade na dan koji je zakonski praznik („rad u dane praznika i blagdana“), onda oni osim naknade za rad u dane praznika dobivaju isplaćene odrađene sate ili ugovaraju slobodne dane u omjeru odrađenih sati.
Ovaj „zamjenski dan odmora“ mora obuhvaćati najmanje jedan kalendarski dan ili 36 sati.
Također i ovdje kolektivni ugovori vrlo često reguliraju ovo pitanje.
Neradni dani
Neradni dani su zakonski praznici u Austriji, kada su svi radnici/radnice slobodni/-e uz nastavak plaćanja njihove plaće. Dodatno kolektivni ugovori u nekim gospodarskim granama predviđaju i 24. te 31. prosinca kao praznike.
Osim toga pripadnici protestantske i starokatoličke Crkve slobodni su na Veliki petak, a pripadnici židovske vjerske zajednice slobodni su na Dan pomirenja (Jom Kippur).
Daljnje informacije može na stranici „Kojeg se radnog vremena treba pridržavati?“
Godišnji odmor
Godina odmora
Godina odmora načelno započinje s danom ulaska radnika/radnice u poduzeće (uvijek jednogodišnje razdoblje). Ona je u pravilu identična s kalendarskom godinom. U poduzeću se može promijeniti tako da se godina odmora poklapa s kalendarskom godinom.
Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora
Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora je naknada (plaća), koju radnici/radnice primaju tijekom svojeg godišnjeg odmora. Radnici/radnice imaju pravo na onu naknadu koju bi i inače dobili - dakle i bez odlaska na godišnji odmor (= načelo ispadanja - ovdje se moraju uzeti u obzir npr. i redovno odrađeni prekovremeni sati).
Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora ne smije se miješati s regresom za godišnji odmor. Regres za godišnji odmor se plaća dodatno i predstavlja posebno plaćanje.
Posebna plaćanja, regres za godišnji odmor i božićnica
Posebna plaćanja nisu uređena zakonom, nego su prije svega regulirana kolektivnim ugovorima.
Tipična posebna plaćanja su regres za godišnji odmor i božićnica, koji se često zovu i „13. i 14. mjesečna plaća“, „dodatak za godišnji“ i „naknada za božićne blagdane“.
Regres za godišnji odmor i božićnica se uglavnom isplaćuju ljeti i zimi i iznose otprilike isto kao i mjesečna plaća.
Upućenim ili ustupljenim radnicima/radnicama se, međutim, za trajanja upućivanja ili ustupanja posebna plaćanja moraju isplatiti srazmjerno s tekućom plaćom - – u pravilu s odgovarajućom mjesečnom plaćom, makar kolektivni ugovor predviđa plaćanje ukupnog iznosa tek u nekom kasnijem trenutku. Ako se radnik/radnica upućuju u Austriju samo na par dana, posebna plaćanja se isplaćuju samo za te dane.
Isplata plaće u slučaju bolesti
Ako u skladu s Uredbom EU (EZ) br. 883/2004 radnici/radnice u Austriji imaju socijalno osiguranje, poslodavac/poslodavka u slučaju spriječenosti za rad zbog bolesti mora svojim radnicima/radnicama određeno vrijeme nastaviti plaćati naknadu sukladno austrijskim pravnim propisima.
U načelu radnici/radnice imaju pravo na naknadu u trajanju od 6 tjedana. Zahtjev se povećava na 8 tjedana nakon 5 godina radnog staža, na 10 tjedana nakon 15 godina radnog staža i na 12 tjedana nakon 25 godina radnog staža.
Propisi o tome kada npr. nastaje (novo) pravo na nastavak isplate plaće zbog bolesti, vrlo su složena i različito uređena za radnike/radnice i službenike. Kolektivni ugovori osim toga mogu sadržavati i povoljnije odredbe od zakona.
Dodaci i doplatci
Pravo na dodatne dijelove plaće može postojati u obliku dodataka ili doplataka.
Pravo na dodatke postoji npr. za određene vrste rada: za povećani rad i prekovremeni rad, rad nedjeljom i praznikom ili u trgovini za rad tijekom duljih radnih vremena.
Neki su dodaci regulirani zakonom, a neki samo kolektivnim ugovorima.
Doplatci su uglavnom regulirani kolektivnim ugovorima i ne nalaze se niti u jednom zakonu - npr.
- doplatci za rad izvan poduzeća (npr. mjesečni doplatak)
- za otežane uvjete rada ili
- rad noću.